domaćin

visoka prilkika poput velike sjene pojavila se na terasi kojom je upravo prošla,
na zvuk glasa blago se nasmješila i klimnula glavom,
nježno lice djevojke koju je upravo stvarala u svojim mislima izblijedjelo je a zamijenilo ga je lice sa znatiželjnim očima obraslo u bradu,
zamjetila je ruke, malo pogrbljen stav,
okrenula se još jednom prema sjsjnoj pučini i suncu koje je zalazilo,
na mirnoj površini jezera može se uočiti vlastiti lik, pomislila je,
to nije slučaj sa površinom mora

maria

spustila se niz stazu do volte pored koje su rasli suncokreti,
dodirnula ih je rukom sa smješkom na licu zustavivši se tek kratko pored velikog cvijeta,
kuća je stajala tiha, duga, zaklanjala je pogled na more čiji se šum jasno čuo u tišini tog dvorišta,
drvena vrata su bila širom otvorena,
ušla je, u nevelikoj prostoriji nalazio se drveni stol pun bjelih listova papira,velika fotelja i terasna vrata koja su vodila van otvarajući pogled na beskrajno plavetnilo,
podigla je jedan list papira i pročitala poluglasno rečenicu, poput paukove niti nad tihim travama,
spustila je list i ponovila još jedanput,poput paukove niti nad tihim travama,

paukova nit

vibracije na koži usred noći,
ispod poluzatvorenih kapaka sjaji mjesečev trak,
kliktaj galeba iznad uznemirene pučine,
drhturi u meni struna tanka i nježna poput paukove niti nad tihim travama,

putovanje: noć

putovanje: noć: "tišina iznad pučine, jutros je more bilo sjajno plavo, noć je, bolovi u ramenima, teret zadržanih emocija, toplina vode na koži, umiruj..."

noć

tišina iznad pučine,
jutros je more bilo sjajno plavo,
noć je,
bolovi u ramenima, teret zadržanih emocija,
toplina vode na koži,
umirujući šum oko tijela.
san

tiha

bonaca, mirno kretanje vijetra iznad statičnih oblaka,
mirišu borovi,