spustila se niz stazu do volte pored koje su rasli suncokreti,
dodirnula ih je rukom sa smješkom na licu zustavivši se tek kratko pored velikog cvijeta,
kuća je stajala tiha, duga, zaklanjala je pogled na more čiji se šum jasno čuo u tišini tog dvorišta,
drvena vrata su bila širom otvorena,
ušla je, u nevelikoj prostoriji nalazio se drveni stol pun bjelih listova papira,velika fotelja i terasna vrata koja su vodila van otvarajući pogled na beskrajno plavetnilo,
podigla je jedan list papira i pročitala poluglasno rečenicu, poput paukove niti nad tihim travama,
spustila je list i ponovila još jedanput,poput paukove niti nad tihim travama,
ja bi u tu prostoriju, čini se tako mirna i mirisna, ugodna...spavala bih u njoj
OdgovoriIzbriši